Nažalost, zadnje poglavlje: 9

Evo došli smo i do zadnjeg poglavlja. Pisat ćemo i parodiju na new moon samo treba izići u kino :)
Pa evo priče:

Trebalo je nekoliko vremena da stignem do dvorane. Polako sam ušao u nutra. “Halo! Ima li koga!” viknuh. “Bello, došao si.” Začuo sam glas. Netko je izašao iz sjene I najednom su se upalili reflektori. Od tolkog bljeska pao sam na pod. Bio je to onaj neznanac s plavom kosom I plavim zubima. Sada mu više zubi nisu bili plavi nego tirkizni. “Dobro! Došao sam! Gdje mi je majka?” viknuh još ošamućen od tolkog svjetla. “Bello, Bello zar si tako naivan? Prevario sam te.” Podsmjehujući se rekao je neznanac. Znao sam da me želi slikati pored kulena. Počeo sam vrišteći trčati u krug po dvorani no neznanac me sustigao I uhvatio me. Opekao sam se jer je spadao pod “Kulenove”. Zavezao me za stolicu filmom za fotoaparat I u usta mi je stavio kulen. “Eto, lijepo poziraš.” Rekao je. Izvadio je fotoaparat. Primio ga je I prstom krenuo prema gumbu na fotoaparatu. Klik, aparat me uslikao, ali je u pravi tren stigla Edwarda I obrušila neznanca na pod. Fotoaparat je bio zgnječen jer ga je zgnječio Edwardin mali nožni prst! Bio sam u šoku jer me uslikao. Kulenovi su me odvezali. Pao sam na pod vrišteći jer sam u ustima imao gadan okus kulena I jer me uslikao. Sav sam smrdio po kulenu! “Edwarda! Pogledaj ga! Mući se. Ima napadaje!” viknula je njezina sestra Armanda. “Pomoć!” vapio sam. “Jedini način da ti pomognem je da ti dam žig pa ćeš postati kulenov. Ili da pojedeš kulen, ali to može biti rizično jer je kulen jako star. Što biraš?” upitala me muškastim glasom. “Ono drugo. Daj kulen.” Jedva sam rekao. Dali su mi neki prastari kulen koji je vonjao. Jedva sam otvorio usta I odgrizao mali dio. “Sve pojedi!” viknula je Edwarda. Nakon jednog sata sve sam pojeo. Bilo mi je mućno. Povraćao sam par puta I onesvjestio sam se.
Sutradan sam se probudio u bolnici. Pored mene je stajala Edwarda. Za poklon mi je donjela kulen. Ponovno sam se onesvijestio osjetivši smrad. Prošao je I još jedan dan pa sam dobio svijest.“Edwarda, što je bilo s neznancem?” jedva sam upitao. “Pao je u depresiju kada sam mu slomila fotoaparat I sada tuguje.” Rekla je svojim muškastim glasom podsmjehujući se. “Oh Bello! Tako sam se brinula za tebe!” rekla je moja majka. Iz bolnice sam izašao tjedan nakon ovoga. Bilo je nekoliko dana prije kraja školske godine. Edwarda me je obavjestila da se sprema ples i ja sam pristao biti njen partner. Pošao sam kući i birao što ću obući za ples."Hm, možda da obućem ovu svećanu oduru s kulenom? Ma neee to previše smrdi samo bih se onesvjestio." mislio sam pomno birajući. "Ah evo jednog lijepog svečanog odjela!" viknuo sam i uzeo odjelo. Potražio sam leprir mašnu i stavio je.
Nakon 2 h već sam se našao s Edwardom. "I, što kažeš na moju haljinu? Nije li predivna!?" Edwarda je upitala pokazivajući na svoju široku haljinu.Haljina je bila ružna. Na sebi je imala male kulene i remen u obliku kulena! Remen na haljini ajme... Zadnji dio haljine vukao joj se po podu. Kako se je vukao, čički su se zaljepili. "Paaa lijepa je..." lagao sam. Krenuli smo plesati. Primila me. Primila me tako jako da me digla u zrak jer je bila pre visoka za mene.Plesali smo valcer. Ja onako u zraku, a ona plešući. Dum! Najednom smo zajedno završili na podu.Edwardin dio haljine koji se vukao po podu zapeo j za nekakvu metalnu šipku i pali smo. Jedva sam disao jer me je Edwardina kobasičasta ruka preklopila! Imao sam osjećaj da je slon na meni, a ne ruka! Kako bi tek bilo da je ona pala na mene! Bio sam u šoku. "Oh oprosti belo! Moja glupa haljina! Zločesta haljina! Zločesta haljina!" Edwarda je vikala na haljinu kao da kori psa. Ajme još sam više bio u šoku. Odveli su me u bolnicu, ponovno. Imao sam dvostruki prijelom ruke. "Edwarda, gdje ti je sada haljina? U kakvom je stanju?" upitao sam jer sam želio saznati kakvu će glupost sada reći. "Dala sam je za potpalu." rekla je. Ah što još sve neću doživiti?

nedjelja , 13.09.2009.

Komentiraj { 7 } - #

Probudila me zvonjava mobitela. Našao sam se na podu. Očito sam pao kada sam spavao. “Halo. Tko je to?” rekao sam umornim glasom javivši se na mobitel. “Halo. Bello, ti ne znaš tko sam ja a ja znam tko si ti.” Rekao je neki duboki muški glas. “Edwarda, ne zezaj me.” Rekao sam pomalo ljut. “Kakva Edwarda! Zar me se ne sječaš?” reako je opet muški glas. “Kako da te se sjećam kada se nisi predstavio! No dobro, što hoćeš?” upitao sam. “Bello, zarobio sam tvoju majku I ubit ću je ako se ne pojaviš u baletnoj dvorani. Dovedeš li Kulenove I ti si gotov.” Začuo se opet duboki glas. “Evo! Stižem!” viknuo sam I krenuo se presvlačiti. Pojurio sam prema izlazu iz kuće taman došavši na prag kada me zaustavila Edwardina vruća ruka. Opekao sam se. “Kamo to žuriš?!” viknula je. “Ma idem na balet.” Rekao sam. “Što? A zato si tako mršav.” Rekla je Edwarda smijući se. “Da ajd me sada pusti!” proderah se. Najednom pustila me iz svog stiska I ja sam pao na pod. Potrčao sam. Trčao sam kao lud. “Bello!” začuh opet iritantni muškasti Edwardin glas. “Što sad pak hoćeš?!” proderah se. “Odlučila sam te slijediti I gledati kako treniraš balet.” Rekla je. Pokušao sam joj odbrusiti I reći da ne ide samnom ali me pritiskala I molila da pođe. “Dobro, ne idem na balet.” Rekao sam. “E baš si bezobrazan! Baš kada te ja zamolim da te gledam ti odustaneš!” zaderala se I osjetio sam potres. “Ma ne da ne želim da me ti gledaš nego netko je zarobio moju majku u baletnoj dvorani I želi je ubiti. Ti ne smiješ samnom jer je tako rečeno jer ću I ja nastradati!” vikao sam. “Dobro Bello, ja ću te slijediti I pokušati ostati skrivena. Idem po druge.” Bacila se na pod I otkoturala do svoje kuće. Potrćao sam. Toliko sam jurio da su mi se podrapale moje fancy hlaće! Bio sam oćajan. Zastao sam, sjeo na kamen i oplakivao svoje hlaće koje su dobile rupu na stražnjoj strani. Tako sam sjedio i razmišljao o poćetku kada sam ih doio od majke za rođendan. Majke! Sjetio sam se nakon 10 min da trebam odmah odjuriti u tu dvoranu! Potrćao sam s rupom na hlaćama koja se još proširila. Ugledao sam ulaz i pojurio još jaće.





Kako sam se prestrašio tih neznanaca! Izgledali su kao strašila! Oko vrata su imali fotoaparate i cijelu vreću filma za fotoaparat! Krenuli su prema nama, a zubi su im se caklili. Na zubima im je bilo malo kulena (ili mi se to učinilo, čini mi se da vidim kulen POSVUDA!!!!) Kada su oni došli Edwarda me uzela i odkoturala se sa mnom do moje kuće. Sve bi bilo dobro da se nije tako koturala da me posve spljoštila. “Brzo Bello! Spakiraj sve stvari i bježi od kuće da te ne ulove!” viknula je svojim muškastim glasom i kuća se zatresla. “Hej polako! Pa to su samo fotografi!” rekao sam sav zbunjen. “Možda jesu fotografi, ali kada te uslikaju ne puštaju te na miru! Sada će baš tebe loviti jer su te vidjeli samnom, a i žgoljav si pa ih podsječaš na kulen! Nagurat će ovo na tebe” viknula je još jače i pokazala mi neku fotografiju. To je bio smoking boje kulena, a na mjestu gdje se inače na smokingu zatakne cvijet, stajala je zataknuta čajna kobasica. Da, ne kulen, nego čajna kobasica. Pitao sam: "Zašto čajna kobasica?". "Zato što je to nova moda, kretenu! Oni hoće uništiti našu tajnu tradiciju kulena!" rekla je i pokazala mi neku knjigu. To je bila povijest njihove obitelji i povezanosti sa kulenom. "Vidiš, to je moja prabaka Barica Kulen pored onog kulena koji smo bacali u dalj!" Život mi se zgadio kada sam to čuo. "A ovo je moj pradjed, krojač koji je napravio smoking od kulena" rekla je i pokazala na sliku čudaka rozih zubiju obučenog od glave do pete u kulen". Bez prigovora krenuo sam se pakirati. “Bolje da pobjegnem makar se volim fotografirati. Ne želim više biti u blizini kulena i njegova smrada! Pogotovo ne pored ovih strašila!” rekao sam. "Ne kulena nego čajne kobasice, debilu! To nije isto! Kako možeš tako vrijeđati kulen! Ako se ikada vjenčamo, moja vjenčanica će biti od kulena!" rekla je. Od toga trenutka odlučio sam ne vjenčati se s Edwardom, ili ako se vjenčam, nekako je nagovoriti da ipak obuće vjenčanicu koja NE MIRIŠI PO KULENU! Edwarda me brzo uzela i otkoturala se sa mnom do kuće. Mama me opsovala kada sam s Edwardom odjurio. Za pet min smo bili kod Edwarde. “Ovako! Ide se kulenomobilom.” Rekla je Edwardina mama. “Što je pak sad to? Kulenomobil? Vjerojatno auto koji izgleda kao kulen.” mislio sam. Izašao sam iz Edwardine kuće. Edwardin brat je sjedio u kulenomobilu. Bio sam šokiran jer nisam očekao da kulenomobil tako izgleda. Eh to nije auto koji izgleda kao kulen. To je peć sa sjedalima u obliku kulena! Ušao sam u kulenomobil i osjetio grozan smrad kulena. “Bello! Pazi što misliš. Ja sve znam.” Pogledala me Edwarda svojim mrkim pogledom jer sam mislio kako je kulenomobil glup i kako smrdi. “Još nešto. Armanda, ti idi i odvlači pozornost fotografima dok mi ostali idemo kulenomobilom!” zagrmjela je njena mama. Odvezli smo se do nekog mjesta. Samo se sjećam da je grozno zaudaralo. Tamo smo se smjestili. “Evo Bello. Tu si siguran. Daleko si sada od fotografa, pogotovo kada ih je Armanda odvukla.” Rekao je Edwardin otac. “Dođi Bello, pokazat ću ti krevet na kojemu ćeš spavati.” Rekla je Edwardina sestra Milica. Oh napokon normalan krevet pomislio sam dok me Milica vodila do sobe. “Izvoliš. Tu je tvoj krevet.”Pokazala je na peć. “Peć. Zgodno.” Mislio sam podsmjehujući se pored Milice. Milica me ostavila samoga u sobi i odmah sam poćeo žaliti. “Uf peć! Ne, to ne može biti. Kako ću ja na tome spavati?!” Mislio sam sav ojađen. Obukao sam pidžamu i legao. Bilo je kao da spavam na stolu. “Kako je na tome hladno! Edwarda kako se ovaj krevet-peć podgrije?!” zaderao sam se. “Samo stisni ovaj gumb ispod peći!” zaderala se skroz iz prizemlja a ja sam je ćuo kao kad bi se zaderala pokraj mene. Stisnuo sam gumb. “Ha! Gumb u obliku kulena!” rekao sam si u bradu. Počelo je grijati. Sada je već bolje ali ipak imam osjećaj kao da spavam na stolu. Mislio sam s gađenjem. Tako sam ležao pol sata kada sam osjetio dim. Nešto gori. Osvrnuo sam se I nisam ugledao vatru. “Au! Što je pak sad to?! Ajme! Pidžama mi se spalila! Edwarda! Pomoć!” vikao sam i trčao u prizemlje onako goreći. Kako sam trčao plamen se razbuktao pa sam bio prisiljen skinuti pidžamu. "Oh! Što će mi se još dogoditi!" Bio sam sav ojađen. "Edwarda, zašto sam se zapalio???" "Pa kad si stisnuo na toplinu za kuhanje kulena! Trebao si stisnuti na gumb u obliku jastuka u boji kulena!" Vratio sam se gore,ušao u svoju sobu. Sada je najednom u sobi bilo pakleno. Peć je sve ugrijala. Ugasio sam je. Legao sam na malo ugrijanu peć. Bilo je bolje. Zaspao sam. Sanjao sam da sam oženjen za Edwardu. Imali smo djecu-male kulene! Cijela kuća je smrdila po kulenu, a kad sam otvorio vrata, pojavio se fotograf!
Vrisnuo sam i probudio se. Cijela kuća je smrdila po kulenu. Od smrada sam se onesvijestio i zaspao.





Evo vratili smo se s praznika pa vam nismo mogli uzvraćati komentare...
Pređimo na priču:

"Bello, čuješ li me?" začuh glas Edwardine mame. Ležao sam na peći. Počeo sam vrištati jer sam se počeo pržiti. Brzo sam se ustao i upitao: "A gdje je Edwarda?" "Ona je u drugoj sobi. Pala je na tebe kada si završio na zemlji. To te dovelo u nesvjest. Živo je čudo da si preživio!" začuh glas njenog oca. Da kažem, bio sam u nesvjesti tjedan dana! Kakav je to šok kada padneš sa stabla i još na tebe padne gromada veličine kamiona! Edwarda je ušla u sobu gdje sam ja bio. "Ej, Bello. Znaš, moram ti se djelom zahvaliti. Ublažio si mi pad!" rekla je. Nakon svega to mi ima za reć! "Da,da..." bio sam pomalo ljut. "I još nešto, želiš li ti s mojom obitelji sutra u park igrati bacanje kulena u dalj?" Edwarda me upitala. "U redu." rekao samKući sam se vratio sav u bolovima. "Bello! Pa gdje si tako dugo bio!? Brinula sam se i zvala sam policiju da te traži!!!" derala se moja majka Sara. "Prespavao sam kod prijatelja!" brzo sam smislio laž. "Ako ćeš sljedeći put ići negdje javi mi se!" derala se moja majka. Zaspao sam u bolovima zgražajući se na Edwardinu obitelj. NISAM jedva čekao bacanje kulena u dalj, pa sam sanjao KULEN. Sanjao sam kako me Edwarda naganja po polju i cilja kuljenom.
Jutro je napokon došlo. Nisam mogao doručkovati jer sam još osjećao bolove. U 10 h krenuo sam sa svojim citroenom do Edwardine kuće. Njena obitelj i ja krenuli smo do jednog mjesta igrati bacanje kulena u dalj. Morali smo se dovesti u tri auta jer nismo stali u jedan. Edwarda i njene dvije sestre bile su u jednom timu, a njena mama,tata i brat u drugom. Ja sam bio sudac. Edwarda je svojom trepavicom bacila kulen dalje od 36 metara. Kako je kulen letio brzinom od nekoliko kilometara na sat u zraku usmrtio je jednu pticu. Njen otac je još dalje bacio kulen što je njegovu ekipu dovelo do pobjede. Bio mi je malo čudan taj kulen. Zaudarao je po otpadcima. Kad sam upitao otkud im taj kulen i koliko je star, Edwardina je mama rekla: "Ah, taj kulen potječe iz 1912. od moje je praprabake iz djetinstva.Nakon toga sam se odmaknuo dva metra dalje od tog kulena. Odjednom, Pojavio se oblak prašine. Niotkuda su se pojavila 3 čovjeka. Jedan je bio crnokos, zelenih očiju i plavih zubi. Drugi je bio crvenokos, a imao je crne oči i crvene zube. Treći je bio plavokos i plavook, sa plavim zubima. "Jesu li ovdje Edwarda Kulen i Bello?" upitao je nepoznati čovjek. "Brzo vas dvoje iza nas!" šapnula im je Edwardina mama. "Nisu ovdje!" Javi se Edwardin brat. "Dajte, znam da se skrivate!" kaže čovjek. "Molio bih da oni pođu za nama." kaže drugi neznanac. "Ne će! Znamo što hoćete. Hoćete ih slikati za kuharicu, pored recepta za kulen!





Za doručak smo imali punjenu crvenu papriku. To me podsjetilo na
Edwardin osip. Mislim da sam se zaljubio u nju. Nisam mogao dočekati
ponedjeljak da joj čujem glas. Posegao sam za telefonom i nazvao je
bez obzira koliko se ljutila.
Začuo sam duboki glas: "Halo!"
"Halo, jesi li to ti Edwarda?"
"Ne, ja sam njena majka. Tko je to?"
"Bello, ali možete me zvati Labello!"
"Dobro, Bello! Sada ću ti dati Edwardu", rekla je.
"Halo, ej Bello. Što trebaš?" čuo sam njem muškarasti glas
"Samo bih ti se htio ispričati. Oprostiš?"
upitao sam sa strahom
"U redu, ali da mi to više nisi radio!" zderala se na što sam maknuo
slušalicu dalje od uha da ne bih oglušio.
"Ako želiš, možeš navratiti kod mene da te upoznam s obitelji."
rekla je.
"Hmmm ajde u redu." rekao sam premišljajući se.
Sredio sam se za odlazak Edwardi. Zalizao sam si kosu i obukao majicu
boje kulena. Namirišao sam se nekom kolonjskom vodom. Jedva sam čekao
trenutak u kojem ću susresti Edwardu, ali sam se malo bojao njene
obitelji.Tko zna da li i njima zubi mjenjaju boju!
Pozvonio sam joj na golema vrata taman široka kako bi ona mogla
proći. Edwarda me pustila u kuću. Sada je imala plave zube. Povela me
do kuhinje. "Bello, ovo je moja majka Jozefina. Spremila ti je kulen
na bečki način." rekla je na što sam osjetio gađenje. Kako ne bih
kada cijela kuća zaudara po kulenu! "Ne hvala. Nisam gladan." rekao
sam gledajući u zube njene majke. Bili su u duginim bojama! "Bello,
dođi da ti pokažem svoju sobu." reče Edwarda. Penjali smo se po
širokim stepenicama. Na zidovima su bile slike Edwarde kako pozira
pokraj kulena. "Vidim da mnogo poziraš." rekao sam s čudenjem. "Da, a
ja to mrzim!" zderala se i strgnula nekoliko slika s zida pomoću
trepavica i bacila ih niz stepenice. "Kakva je to buka!? Edwarda! Kako
se to usuđuješ bacati nešto tako vrijedno!" derala se njena majka
zbog čega se tresla cijela kuća. Slike su bile razbijene na što je
njena majka dobila infarkt. Edwarda me mrtvo hladno odvela u svoju
sobu i silom zalupila vrata. "Gdje ti spavaš? Ja tu nigdje ne vidim
krevet." upitao sam. Soba je bila vrlo mala s velikim otvorom u zidu
kako bi odmah izašla van. "Ja spavam na peći." rekla je. "Na peći?!
kako je to moguće???" ostao sam začuđen. "Joj! Neda mi se
objašnjavati! No dobro. Gle, podgrijem peć, legnem na nju i tako
zaspim." zagrmjela je, a ja još nisam mogao vjerovati. Dum! Čuo se
snažan udarac ulaznih vrata. "Stigao mi je otac,brat i dvije sestre.
Dođi da te upoznam." primila me na što sam zadobio male opekline.
"Tata,Milica,Štef,Armanda ovo je moj prijatelj Bello." svi u njenoj
obitelji su bili isti. Krupni, a zubi im mjenjaju boju. Nisam se
stigao pozdraviti, a već me Edwarda odvukla u svoju sobu. "A sada ti
nešto trebam pokazati." rekla je i primila me te se krenula koturati
do visokih stabala. Počela se penjati, a ja sam joj bio na leđima.
Došli smo na vrh najvećeg stabla. "Vidš, ovdje ja volim biti kada
zaželim samoću." rekla je tako tihim glasom kao nikada do sada.
Stajali smo na najvišoj grani drveta. Sve mi se činilo da će grana
puknuti. I puknula je. Padali smo s tolke visine da kada sam pao bio
sam u nesvjesti.





Nakon škole, otišao sam u šumu sa Edwardom.Morao sam razrješiti
neke stvari sa njom. "Što hoćeš?" upitala me. Duboko sam udahnuo i
pripremio se na to da izjavim svoje otkriće:
"Imaš nevjerojatne reflekse, imaš jako snažnu trepavicu, kožu toplu
kao štednjak, mirišiš kao kulen, čitaš misli, a zubi ti mjenjaju
boju."
"Znam tko si", rekao sam.
"Reci to! Reci, reci!" podivljala
je i počela me gušiti.
"Dobro, krklj, dobroo, pusti krklj meee!" jedva sam izgovorio. Pustila
me.
"Ti si.. model iz kuharice koji je stajao pored kulena" rekoh.
"Mrzim to", rekla je i totalno poludjela. Podigla je i bacila ogroman
kamen svojom trepavicom, ubila je tvora smradom kulena, zubi su joj
postali rozi, a kad sam je dotaknuo, počeo sam vrištati. Na prstu mi
je ostala opekotina. Primila me na leđa i počela se koturati do vrha
planine, a onda je došla do svjetla i rekla: "Sada ćeš vidjeti kako
zaista izgledam". Odjednom se pretvorila u disko kuglu i svojim
svjetlom počela me topiti kao štednjak. Hvala Bogu, maknula se prije
nego sam se otopio.
Kada sam u večer došao kući, mama me dočekala sa kulenom na stolu
za večeru. Osjećao sam gađenje. Imao sam osjećaj da me kulen
progoni.
Probudio sam se. Došao sam u školu. Bio je dan izleta. "Oh Edwarda!
Kako se veselim izletu!" viknuo sam. "Ja ne idem.". rekla je svojim
glasom kao u opernog pjevača. "A zašto ne?" zanimalo me. "Ne odgovara
mi izgled mjesta. Znam što sad misliš. Bolje ti je da to ne
izgovoriš ili..." "Ili što?" upitao sam podsmjehujući se. "Ja ću,
ja ću..." brzo je izjavila i primila me kobasa-rukom za vrat i digla u
zrak. "Vidiš! Upozorila sam te! Znam da se to spremaš reći na glas!"
vikala je. "Pusti me! Boli me vrat!" vrištao sam na što me pustila.
"Edwarda je profinjena curica i treba biti i izgled mjesta kako ona
zahtjeva da bi negdje išla!" vikao sam iz petnih žila i bježao sam
od Edwarde. Lovila me gađajući me stvarima koje je bacala trepavicom.
Pobjegao sam u autobus da me ne bi pogodila. Sjeo sam na prvo slobodno
sjedalo i krenuli smo. Prošlo je više od 4 sata i vratili smo se.
Legao sam umoran na krevet i zaspao razmišljajući o Edwardinoj
trepavici.
"Napokon subota!" derao sam se iz petnih žila. Znam da sam naljutio
Edwardu i znam da mi lako neće oprostiti. Bolje da joj se ne javim
prije nego se sretnemo u školi.





3.poglavlje
Sljedeći dan u školi bio je ok. Stajao sam kraj svojeg citroena i
pjevušio pjesmice s glazbenoga. Edwarda je stajala skroz na drugoj
strani i pričala je s drugima. Kad najednom paf! Edwarda je zaustavila
jureći mercedes svojom trepavicom. Bio sam šokiran. Kako je netko u
stanju zaustaviti jureći automobil trepavicom! I to automobil koji je
jurio prema MENIi! Kako ga je uspjela zaustaviti ako je bila na drugoj
strani! Oh! Moje mi trendi odjeće! Bio bih smrskan autekom da ga nije
zaustavila. "Kako si to uspjela???" uzbuđeno sam upitao. "Koristim
Maxfactor. Šminku poznatih svjetskih šminkera" rekla je i otišla.
Bio sam šokiran dulje vrijeme.
Opet sljedeći dan u školi bio je suppp. Krenuo sam školskim hodnikom
prateći Edwardu. U zadnje vrijeme kao da me izbjegava. Primjetila me.
"Uhodiš li me?" upitala je. "Ne, nego samo hodam". Primjetio sam da je
imala smečkaste zube na što mi nije bilo sve jedno. Na stolu su bile
šljive. Pokušao sam uzeti šljivu na što mi je ispala iz ruke. "Uh!
Luckasti ja!" Nekim čudom Edwarda je reagirala brzo i nogom uspjela
otpuknuti šljivu da ne padne na pod ali se šljiva raspuknula i
poprskala je Edwardu i mene. "Uf imam osip! Miči ostatkeao šljive s
mene!" vikala je dubokim glasom. Gadljivo sam joj pomogao skinuti
rasprsnutu šljivu. "Vidi me! Dobila sam osip!" lice joj je bilo
crveno. Podsječalo me na crvenu papriku, a ja najviše volim crvenu
papriku. Pogotovo punjenu crvenu papriku. "Hvala, spasio si me od
gušenja!" rekla je. Da da... počela se gušiti.
Jadnica..
Nekoliko dana kasnije Edwarda se nije pojavljivala u školi zbog osipa.
I eto nje za par dana. Uzviknuo sam glasno: "Edwardo, kako si mi
nedostajala!" Zagrlio sam je.
"Au, pecka me", rekla je svojim dubokim glasom. "Još uvijek imam
pomalo osip", rekla je. Edwarda je imala ružičasti ten i crvenu kosu.
Bila je malo bucmasta, pa sam ja bio trostruko manji od nje. Podsjećao
sam na čačkalicu.
"Podsjećaš me na čačkalicu", reče. Pitao sam se kako zna što
mislim.
"Da, znam. A ti mene na ... kulen. Čak mirišiš kao kulen."
"Ah da. Zato se i zovem Edwarda Kulen", rekla je pomalo tužnim, ali
još uvijek dubokim glasom.
Zapiljio sam joj se u zube. Bili su sivo-ljubičasti.
"Kako postižeš da ti zubi mjenjaju boju?"
"Mjenjaju boju?" Progunđa glasom medvjeda. "Mora da ti se to učinilo."
"Ah valjda", rekoh.
Nakon škole donio sam odluku-skuhat ću meso sa patlidžanom. Ja volim
eksperimentirati. Otišao sam do knjižnice da bih posudio kuharicu.
Baš sam izašao iz knjižnice, kada je Edwarda izašla iz svog
Mercedesa, podigla me svojom kobasa-rukom i stavila me u svoj Mercedes.
"Što ti je došlo?" upitao sam ju.
"Neki frikovi su bili u blizini i htjeli su ti ukrasti tu knjigu. Ja
to nisam mogla dopustiti", rekla je muškasto.
Ja sam je pogledao i pomislio da je luda. "Nisam luda!" Nakon ovoga
počeo sam se pitati da li sam ja lud. "Nisi", rekla je. Dotaknula me
svojom toplom rukom, toplom kao štednjak. "Ah!" viknuo sam jer sam se
opekao. "Oprosti", promrmljala je.
Kad sam te noći otišao spavati, uhvatio sam se kako razmišljam o
Edwardi, o kulenu, Max factoru, o zubima i štednjaku. Otvorio sam
kuharicu i... kojeg li iznenađenja.... vidio Edwardu kako pozira pored
kulena.
Zaspao sam u strahu, a sanjao sam špek.






Mama mi je poklonila citroen. Žalio sam se da su mercedesi više in, ali mi nije popustila. Nekada mi stvarno ide na živce.
Kad sam se dovezao pred školu, svi su imali mercedese. Koja noćna mora!
Uputio sam se kroz školski hodnik, kada me neka školska novinarka zaustavila i zamolila me da joj poziram. Napravila je desetak prekrasnih fotografija MENE.
Krenuo sam do učionice likovnog. Učitelj me smjestio pored jedne cure. Sjedio sam odmičući se od nje jer je smrdila po kulenu. Prvi zadatak je bio naslikati onoga pored koga sjediš. "Hej, pa nisam tako debeo! Ohladi malo!" viknuo sam."Oprosti", rekla je dubokim glasom kao u muškarca. "Usput, ja sam Bello. Slobodno me zovi Labello", rekao sam na što me pogledala svojim tamnim očima. Napokon se nasmijala, a zubi su joj bili blještavo bijeli. "A ja sam Edwarda Kulen", opet začuh njen duboki glas.
Nakon dugih 45 min zvonilo je. Krenuo sam prema blagavaoni. Uf! Stolice su uprljane tračcima prašine. Izvadio sam svoj rupčić i položio ga na stolicu kako ne bih uprljao svoju trendi odjeću. Kakve li slučajnosti! Edwarda je sjela nasuprot mene s punim pladnjom svakolike hrane. "Zar ćeš sve to sama uspjeti pojesti?" upitao sam. "Da, naravno!" Kesila se pokazujući svoje zube, ali ne više one blještavo bijele, nego zeleno-žute! Fuj! Zadnji put smo se vidjeli na satu prije 5 minuta i evo nje! Kako se nekomu može promjeniti boja zubi sa blještavo bijelih na zeleno-žute u samo 5 minuta?! No dobro. Digao sam se sa stolice i otišao sam po svoj pladanj hrane. Kad sam se vratio za stol, Edwarde više nije bilo, a na njenom su pladnju ostale samo mrvice.
Pomalo šokiran sam se vratio na nastavu.





Zagrizao sam taj sočan sendvič punjen šunkom i krastavcima, preliven majonezom. Ah, kako je to dobar okus. Kaže se da je plemenito položiti život za onoga koga voliš. Sve mi se čini da bih ja položio život za taj sendvič.
Živim u malom kišnom gradiću Norks. Volim tu vlagu, kišu i tuču. Moja maćeha Matilda tjera me mojoj pravoj majci Sari. Nažalost, ona živi u vrućem odurnom gradu čije ime nisam zapamio. Ondje ću morati izdržati svoju napornu majku. Ja sam plavokosi tamnoputi 17-godišnjak. Zovem se Bello, no možetr me zvati Labello. Kad smo već kod labella, najviše volim klasični.
Otac me pozvao: "Bello, ubrzo ti kreće autobus. Jesi li siguran da želiš otići?"
"Naravno", viknuo sam.
Moj otac Albert prilično neobično izgleda s obzirom da ima 50 godina i farba se u riđu boju, ali je prilično dobroćudan. Mislim da je netrendi njegova boja kose...onak...sad je in boja patliđana...njami...
Oprostio sam se od oca i maćehe, krenuo sam na put prema majci. U auobusu je bilo zagušljivo, smrdljivo i ogavno, ali sam se priviknuo. ubrzo sam stigao. Dočekala me majka. Smrdjela je kao autobus. Nije mi se svidjelo što ću sutra krenuti u školu. Čujem da tamo svi furaju netrendi odjeću. Onak...ddd...to je totalno out...
Šteta, jer sam ja totalno trendi. Krećem sutra pa sam si spremio odjeću. Jedva čekam da zablistam u punom sjaju u tom školskom hodniku.